Kvaliteta zraka

Tijekom dana mnogi od nas provode i do 90% vremena u zatvorenom prostoru – kod kuće, na poslu ili u školi. Kvaliteta zraka koji udišemo u zatvorenom prostoru ima izravan utjecaj na naše zdravlje. Što utječe na kvalitetu zraka u zatvorenom prostoru? Postoji li razlika između onečišćujućih tvari u zatvorenom prostoru i na otvorenom? Kako možemo poboljšati kvalitetu zraka u zatvorenom prostoru?

Mnoge od nas iznenadit će saznanje da zrak na prometnoj gradskoj cesti može biti čišći od zraka u našoj dnevnoj sobi. Nedavne studijeen pokazuju da koncentracija štetnih onečišćujućih tvari u zraku može biti veća u zatvorenom prostoru nego vani. U prošlosti se znatno manje pažnje pridavalo onečišćenju zraka u zatvorenom prostoru nego na otvorenom, pogotovo u usporedbi s onečišćenjem zraka izazvanim emisijama iz industrije i prometa. Ipak, posljednjih je godina sve jasnije da izloženost onečišćenju zraka u zatvorenom prostoru predstavlja prijetnju.

Zamislite svježe oličenu kuću uređenu novim namještajem… ili radnu okolinu koja odiše teškim mirisom sredstava za čišćenje … Kvaliteta zraka u našem domu, na radnome mjestu ili na ostalim javnim mjestima uvelike varira, ovisno o materijalu koji se koristio za izgradnju ili čišćenje zgrade te namjeni prostorije, kao i o načinu na koji je upotrebljavamo i provjetravamo.

Loša kvaliteta zraka u zatvorenom prostoru posebno može štetiti osjetljivim skupinama, poput djece, starijih i ljudi s bolestima krvožilnog sustava ili kroničnim bolestima dišnog sustava, poput astme.
Neke od glavnih onečišćujućih tvari u zraku u zatvorenom prostoru uključuju radon (radioaktivni plin koji nastaje u tlu), dim cigareta, plinove ili čestice koje nastaju izgaranjem goriva, kemikalija i alergena. Ugljični monoksid, dušični dioksidi, čestice i hlapljivi organski spojevi mogu se naći i u zatvorenom prostoru i na otvorenom

Karakteristike zraka:

Sastav: Čisti zrak na razini mora sadrži:kisik – 20,94%, dušik – 78,09%, argon – 0,94%, ugljik dioksid – 0,03%, vodenu paru
Izvor: atmosfera
Miris: bez mirisa, boje i okusa
Gustoća: 1,293 [kg/m3]; (0°C; 1,01 bar)

Nepoželjni plinovi:

Ispuštanje drugih plinova u prostoriju može biti opasno.Najčešći nepoželjni plinovi u zatvorenim prostorima gdje borave ljudi su:

Prirodni plin nije otrovan ali je zapaljiv i eksplozivan i može doći do havarije. Stoga je potrebna redovita provjera plinskih instalacija.
Ugljični monoksid (CO) Lakše od kisika se veže za hemoglobin (crvena krvna zrnca) i time sprječava dopremu kisika u stanicu. Zato treba provjeriti rad dimovodnog sustava te dobave zraka potrebnog za rad plinskog aparata.
Ugljični dioksid (CO2) Istiskuje kisik iz prostorije odozdo prema gore, zrak koji se udiše postaje “težak” i nepovoljno djeluje na organizam. Stvara se disanjem, stoga ga ima svakodnevno najviše tamo gdje se skuplja veći broj ljudi, a nedovoljna je izmjena zraka u prostoriji.

Vlaga u zraku

U svakom domaćinstvu nastaje vodena para zbog više razloga kao što su: kuhanje, pranje, tuširanje, disanje, sušenje građevinske konstrukcije, itd.

Topli zrak može apsorbirati više vlage nego hladni zrak. Ako se topli zrak ohladi, on izdvaja vodu kondenziranjem. Iz tog se razloga npr. zimi orose hladna prozorska stakla. U nedovoljno toplotno izoliranim zgradama vanjski su zidovi prilično hladniji nego zrak u prostoriji; na hladnoj površini zrak se hladi, te se tako može stvoriti kondenzirana voda. Snižavanjem temperature u prostoriji ta se pojava još pojačava.

Previše suhog zraka:

Prilikom grijanja našeg domaćinstva ili poslovnih prostora zimi, zrak postaje daleko više suh. Posljedice po naše zdravlje zbog suhog i nečistog zraka mogu biti opasne. Ljudi koji borave u prostoru sa nedovoljno vlažnim zrakom mogu imati problema sa grlom, sluznicom nosa, suhim ustima, itd.

Previše vlažnog zraka:

Vlaga je povoljna za stvaranje i razmnožavanje mikroorganizama. Može se manifestirati kao pljesan ili gljivice na zidovima koji nisu dovoljno toplinski izolirani ili drvu.

Optimalni postotak relativne vlažnosti zraka kreće se od 40 – 60 %.